Tour de Balkan - Balkanijada 2012

Napustili smo Grčku, kao što to mnogi čine, ali nije bez razloga. U Grčkoj nisam dobio dojam zemlje koja mi se nešto posebno svidila. Jedino, neosporno je Egejsko more i Halkidiki! Stvarno je vrhunski, ali ostale uspomene nisu nešto specijalne iako vjerujem da je Solun vrlo zanimljiv grad, te uz poznanstvo nekog studenta bi uspomene bile puno bolje. Ušli smo u Makedoniju iliti kako se službeno ta lijepa zemlja zove FYROM (Former Yugoslavian Republic of Macedonia).

Stali smo u Bitolu, parkirali u ulici mog rođendana, odšetali u banku promjeniti pare, pa onda šetnja Širokim Sokakom. To je glavna ulica u Bitoli, korzo, gdje se nalaze većina kafića, te najveća koncentracija pješaka u gradu. Mi smo se sjeli u jednom "restoranu" iako je bolje reći zalogajnica te meznuli po dva piva, a pojedinci pojeli gravče na tavče i sl.

Silvač se vratio s brijanja, pa smo krenuli uz domaću muziku prema Nacionalnom parku Pelister, točnije Omladinski dom Pelister. Tamo smo smješteni sljedećih 4 noći, tokom studentskog seminara Balkanijada. Ovo je četvrta Balkanijada, koju su organizirali studenti iz Skopja (EGEA Skopje), te su tako zatvorili prvi krug Balkanijade. 2009. su organizirali Hrvati, godinu poslije Slovenci, prošle godine Srbi, a ove Makedonci. Nažalost unutar EGEA-e nam nisu aktivni kolege iz Crne Gore i BiH, tako da su za sada samo ove četiri zemlje učesnici ovog mladog ali sada već tradicionalnog seminara. Nakon večere održana je svečanost otvaranja Balkanijade, tokom koje je Nemanja, kao predstavnik EGEA Beograd, predao OMČU Darku, glavnom organizatoru Balkanijade 2012.

Inače OMČA je simbol i prokletstvo Balkanijade, te se predaje iz godine u godinu organizatoru Balkanijade. Prema tome godinu dana će OMČA stajati kod Darka, a na sljedeću Balkanijadu će je predati organizatorima iz Zagreba. Obzirom da smo na "Balkanu" gdje još uvijek djeluje patrijarhizam tako simbol Balkanijade (OMČA) smiju nositi samo muškarci! Žene imaju pravo nositi samo pod određenim uvjetima, koje bi trebalo posebno objašnjavati!

Prvu večer su bila predavanja o Makedoniji. Prvo predavanje je održao prof.dr. Blagoja Markoski, čija je prezentacija bila općegeografska o Makedoniji. Drugo predavanje je bilo o Pelisteru, a prezentaciju je održao prof.dr. Ivica Milevski. Profesor Markoski nas je sve šarmirao svojim efektnim, energičnim i gestikularnim predavanjem što je bilo ugodno iznenađenje za "iskusnijeg" profesora.

Poslije predavanja smo imali feštu dobrodošlice, koja je uvijek u ležernom tonu, kada se većina ljudi pozdravlja, ponovno sreće, dok se neki prvi put upoznaju. Ukupno nas je na Balkanijadi sudjelovalo 47 sudionika, te pet organizatora. Ujutro nas je dvadesetak išlo planinariti na planinu Pelister, točnije do Golemog jezera i vrha Veternica. Ostala ekipa je imala ekskurziju u Bitolu, te arheološko nalazište Heraclea (mislim). Ujutro sam se jedva probudio, točnije uz pomoć cimerice Jovane, te Aleka, vođe naše planinarske ekskurzije. Uzeo sam najbitnije stvari u ruksak, obukao se te krenuo u bus, pa u podnožje planine Pelister.

Uspon smo započeli iz naselja Nizhepole, oko 1120 metara nadmorske visine. Iako sam većinom bio u sredini grupe, jer dehidracijski osječaj unutar usne šupljine nije mi dao mira. Nakon pola litre pive, došao sam k sebi, pa sam počeo planinariti normalnije. Kasnije sam već prešao na svoj tempo, pa sam u jednom trenutku došao na početak grupe. Nakon 2:45 uspona, došao sam do Golemog jezera, vidio da nema žive duše, te zaključio kako sam došao prvi. Pa dobro, stavio sam najbolje piće na svijetu u hladnu vodu Golemog jezera, kako bi bilo idealno hladno za popiti kada ostatak ekipe dođe!

Jezero se nalazi oko 2220 metara iznad razine mora, a nakon mene je došao Vedran, profesor Markoski, pa ostatak ekipe. Otvorio sam sebi Žuju ohlađenu u jezeru, drugu sam dao profesoru Markoski, treću Pircu, četvrtu vođi izleta Aleku. Peta je ostala za mene, da je popijem iznad jezera. Golemo jezero je glacijalnog postanka, što je rezultat akumulacije vode unutar cirka (kotao), dok je završna ili čeona morena postala pregrada koja sprječava odljevanje vode u niže djelove planine. (na slici ispod gornju obalu, granicu jezera čini morena, koja zadržava akumulaciju vode. Morena je inače akumulirani erodirani materijal koji je vodonepropusan). Nakon što smo dole svi iskulirali, bacili smo grupnatu fotkatu, iako su nam profesori pobjegli na vrh Veternica koji se nalazi 200 metara iznad jezera.

Nakon ispijene Žuje, baterije su mi jače nego Duracell, pa sam krenuo prećicom prema vrhu. Sustigao sam profesore, koji su me pohvalili međusobnim komentiranjem i gledanjem kako sam spretan i brz. Naravno, bili su oni također takvi dok su bili mojih godina. Zajedno smo došli na vrh Veternica koji se nalazi na 2420 metara nadmorske visine. Pogled s vrha je zadivljujuć, gleda na okolne planine, ali najveću pozornost oduzima Prespansko jezero, zatim najviši vrh Pelistera, koji je još 200 metara viši, ali mnogo dalje nego ovaj vrh u odnosu na jezero. Nažalost vidljivost nije bila idealna pa sam otišao natrag na mjesto iznad jezera, popiti Žuju s guštom gledajući Golemo jezero u ptičjoj perspektivi.

Nakon desetak minuta, kolega Pirc i ja smo krenuli napraviti neku super fotku. Kadar fotografije je trebalo biti jezero iz ptičje perspektive, a ja sam trabao uskočiti u kadar tako da izgleda da padam u jezero. To sam naravno radio skakajući na rubu litice. Nisam se mogao totalno predati skoku zbog pažnje da stvarno ne završim pod liticom iliti u jezeru. Onda je Pirc krenuo malo niže da me bolje uslika. Taj dan, petak 5. listopada 2012. u 13:35 se ponovno rodio Kristian Pirc. Što se dogodilo? Spuštajući se niže po travnatoj padini nagiba oko 45º, Kristian se poskliznuo, te klizio 3-4 metra. Isti trenutak sam skočio na njega jer sam bio vrlo blizu. Uz pritisak mog tijela, Kristian se zaustavio, te tako ponovno rodio, jer 3 metra niže nalazila se provalija od 20ak metara pa ponovno travnata padina još nekih 100-tinjak metara do jezera. Nije potrebno smišljati kakvi scenariji bi bili da se nije zaustavio, ali Pirc ima novi rođendan i svi smo sretni. Čak se moj fotić zaustavio koji je ispao iz ruke tijekom proklizavanja Pirca. Popeli smo se gore, na staro mjesto te uz ostatak Žuje proslaviti taj novi trenutak. Sanela je sve gledala iz trećeg lica, tako da je gledala uživo dramatične trenutke ponovnog porađanja Kristiana Podravca Pirca!

Spustili smo se ponovno u selo Nizhepole, te smo tim spustom ukupno danas napravili 2600 metara visinske razlike, 1300 m uspona, te isto toliko silaska. Spuštali smo se osojnom stranom Pelistera, pa nam je u hladu već postalo svježe. Uskoro je došao bus, stali smo kod dućana po pivo, pa nastavili do Omladinskog doma. Tamo smo završili današnju terensku radionicu Pelister. Većina sudionika se zavaljalo u krevete te odspavalo do navečer, kada nas je po programu čekala Kulturna večer. Kulturna večer je manifestacija, tematska večer, gdje svaka država sudionik donese svoje "domaće" proizvode, te ih prezentira i daje na degustaciju ostalim sudionicima, te svima zainteresiranima. Iako su zagrebčani bili najbrojniji ove godine nismo donjeli najviše proizvode, kao proteklih godina. Čak bih rekao da su ostale tri države donjele mnogo više nego inače, posebno Slovenci.

Toliko proizvoda su donjeli, da meni nije jasno odakle sve to je došlo obzirom da je stalo jedva na stol. Zašto to velim? Kad zbrojimo Alpe, Ljubljanu, morje?, jame... nema mjesta više ni za stol u Sloveniji... tako da eto... ali nitko nije savršen, tako nisam ni ja. Vjerojatno sam nešto propustio iz Geografije Slovenije, pa ima mjesta za sve te stvari. Srbi su standardno donjeli svoje proizvode, uz rakiju koja je bila cijelu noć u điru, pa je nestala među prvima, kao slovenska borovnička. Makedonci su napravili iznenađenje velikom tepsijom iliti tavče sa gravče! Najviše nam je žao što smo imali večeru prije toga, pa nismo mogli pojesti sve ponuđeno na Kulturnoj noći.

Večer je bila odlična, muzika se upotpunila u odnosu na prvu noć. Prošle godine su Makedonci prvi put bili na Balkanijadi, ove godine su je organizirali, pa je mnogima ovo prva Balkanijada. Nažalost nisu imali svu muziku, koja se pušta tokom noći, pa smo to od druge noći rješili. Od druge noći DJ je imao muzike na repertoaru za izgubiti se! Kako to inače biva, na Balkanijadi slušamo samo domaću muziku, jerbo mislim da na s(t)ranjska muzika nije potrebna. Realno kada poslušate malo pomnije stranu komercijalu poput Pitbulla, J.Lo, još nekih... dolazite do zaključka kako bi radionica Tonči Huljić po tekstu i melodiji bili glavni hit vani! Ruku na srce, ali ne kažu bezveze da su narodnjaci najbolja muzika za zabavu! PROVJERENO TOČNO!!!

Kulturna noć najčešće rezultira mamurlucima mnogih, zato se dan poslije organizira cijelodnevna ekskurzija, gdje ne treba puno razmišljati, već se razgledavaju kulturna i prirodna baština države domaćina seminara. Tako smo mi ovaj dan išli na Ohridsko jezero, uz razgledavanje Muzeja na vodi, predhistorijsko nalazište južno od naselja Ohrid. To je vrlo zanimljivi muzej, gdje se nalaze kuće od blata/zemlje i slame kao krov. Sve se to nalazi na drvenim stupovima u Ohridskom jezeru. Vrlo zanimljiv i lijep lokalitet za posjetiti na Ohridkom jezeru. Zatim smo otišli do manastira svetog Nauma, koji se nalazi na jugoistočnom dijelu jezera nedaleko od granice s Albanijom. Blizu manastira se nalazi izvor Crnog Drima, glavnog opskrbljivača slatke vode jezera Ohrid. Od izvora do ušća udaljenost je oko 1000 metara, te je poznato pod imenom Ostrovo, zbog ade, unutar toka, na kojem se nalazi istoimeni restoran. Ohridsko jezero je iznenađujuće ljepote, te obale na izgled podječaju na Jadransko more. Obzirom na površinu jezera, nije greška reći da je to kao more, smo što nije slano, što nije uopće loše. Osobno znam reći dok se kupam u Mrežnici, da mi je bolja nego more. Tako sam sada kupanjem u Ohridskom jezeru rekao da je bolje nego more.

Naravno, neću ponoviti to, ali temperature vode je kao u moru, ljetnih mjeseci. Obala je jako slična jadranskoj obali, vjerujem da valova ima kada je malo vjetrovito, tako da Makedonci uživaju u Ohridu sigurno, iako nije to Jadran. Nakon kupanca, sam u restoranu kod Ostrova jeo vjerojatno najbolje pljeskavicu u svom životu. Najzanimljivije su cijene na toj turističkoj destinaciji, koje nisu uopće skuplje nego što smo očekivali. Mislim da me pljeskavica koštala 3 € s prilozima. Nakon klope krenuli smo u grad Ohrid, gdje smo se malo razišli te samo razgledali grad po svojim željama. Grupa u kojoj sam bio ja, nas šest predvođeni od strane Toše, smo otišli na tvrđavu, zatim do manastira svetog Jovana Kaneo. Tamo smo legli na travu i uživali u zalasku Sunca. Drugu grupu smo vidili kako se vozi barkom po jezeru, dok je treća išla na tvrđavu, ali sporije od nas.

Na kraju smo se prošetali uz obalu jezera do centra gdje smo sreli četvrtu grupu predvođenu pjevačima Lovrom i Markom. Oni su na glavnoj ohridskoj ulici iliti špici nonstop pjevali dvije pjesme:

"Drugi joj raspliče kosu" http://www.youtube.com/watch?v=qthb0zA9LDA i pjesmu "Ostala si uvijek ista" http://www.youtube.com/watch?v=a6jqtq-j80E od legende Mate Miše Kovača. Naravno da su je pjevali na repeat tako da su ih svi čuli i zapamtili. Kasnije su te dvije pjesme postale hit Balkanijade 2012. Ušli smo napokon u bus, te krenuli natrag za Pelister, gdje nas je čekao večernji program današnjeg dana. Bile su klavijature, te momak lijepog glasa. Iako je on pjevao većinu pjesama, povremeno bi zapjevala Jovana (Skopje) i poznati duet Lovro i Marko, sa svojim hitovima! Bila je to vesela noć koji sam ja kasnije završio uz rakije koje se nisu ispile noć prije. Dio ekipe je ostao do jutarnjih sati, kada je počeo predposljednji dan Balkanijade. Danas smo imali u programu uspon do planinarskog doma Kopanki. Bio je prekrasan sunčan dan, popeli smo se gore, gdje smo sjeli na Sunce, te uz hladne napitke uz priču nastavili druženje par sati. Većinom smo razgovarali o budućnosti Balkanijade, točnije o sastanku "Skupštine" Balkanijade koja će se održati kasnije istog dana iliti navečer poslije predavanja. Uživali smo u Suncu, prisječali se novih i starih uspomena sa EGEA druženja, bilo je odlično, nismo se htjeli maknuti, ali vrijeme je bilo za polazak. Spustili smo se do Omladinskog doma, gdje smo proveli vrijeme opušteno uz pripremu za predavanja.

Prvo predavanje su održali Nemanja i Vedran o turističkim destinacijama Srbije. Bilo je to zanimljivo predavanje, gdje su se povremeno uključivale djevojke iz Beograda koje su nadopunjavale kolege detaljnijim informacijama. Drugo predavanje je održala Eva Marija, uz povremeno ubacivanja Gašpera da prevede, iako smo većinu predavanja na slovenski razumjeli pošto je kolegica predavala polaganim i razgovjetnim govorom, pa smo mogli razumjeti skoro cijelo predavanje. Onaj dio koji nismo razumjeli Gašper je kvalitetno preveo auditoriju. Nakon predavanja o Srbiji i Sloveniji, došao je red na Hrvatsku. Hrvatsku sam prezentirao ja, predavanjem o Otočnoj Odiseji 2012. Vrlo pametno, predavanje je bilo prebačeno poslije večere, jer prošle godine su sudionici ogladnili tokom mog predavanja. Punog trbuha, predavanje je počelo. Iako je trebalo trajati pola sata, prema kolegi Krpaniću pričao sam sat vremena, ali nitko se nije bunio niti zamjetio da je prošlo 60 minuta. Opet sam dobio riječi hvale za prezentaciju (kao prošle Balkanijade), ali ove godine također za uspješno odrađenu ekspediciju Otočna Odiseja 2012.

Kao što to inače biva, na EGEA eventima, moja predavanja su popračena ispijanjem Ožujskog piva, obzirom da me svi znaju kao Kovač iliti Žuja! Svi me uvijek pitaju di je Žuja, jel ima koja za njih! Nakon predavanja održali smo prvu Skupštinu Balkanijade gdje smo porazgovarali o Balkanijadi u budućnosti. Tako smo potvrdili da će sljedeću Balkanijadu organizirati EGEA Zagreb, te još neke detalje vezano uz Balkanijadu. Nakon Skupštine pristupili smo posljednjoj tematskoj večeri, a to je BDC (Beer Drinking Contest). Natjecanje u ispijanju piva je tradicija EGEA evenata, pa tako i Balkanijade, iako smo na Skupštini diskutirali o tome. Od ukupno 52 sudionika (uključujući organizatore), 25 nas je sudjelovalo u BDC-u. Ekipe su bile nasumično izabrane, te smo igrali sistem grupe, svako sa svakim. Prema tome svaka ekipa je imala minimalno 4 borbe, iako se često igralo One more time iliti Još jednom! Poslije toga se pristupilo finalu, gdje je moja ekipa "Matori" izgubila od ekipe "Četnici" iako sam ih ja zvao Klinci što su oni naravno prihvatili obzirom da su nas Matore pobjedili u finalu. Nažalost u grupi, prvu borbu smo ih dobili, ali u finalu je bolje zbog motivacije da su mlađi pobjedili!

Ekipu su činili Jane i Marta iz Makedonije, Pirc i Lucija iz Hrvatske, te Nemanja iz Srbije. Večer smo nastavili u tonu BDC-a, tako da smo feštali do jutranjih sati ponovno! Bilo je plesanja kola, kvalitetne muzike poput SARS-a, Dubioze, Siniše Vuce... ali također su bili povremeno narodnjaci kada su se skidale majice (od strane muških) te prateći sadržaj uz takvu muziku. Bilo je vrhunski, dobro što je bilo zabranjeno pušiti unutar tulumare, jer bi zapalili sve unutra, obzirom da je sve osim vatre gorilo unutra! Ujutro su neki dočekali neispavani, neki s par sati sna, dok su se neki naspavali kao inače. Nakon doručka je usljedilo zatvaranje Balkanijade, podjelom potvrde za sudjelovanje. Onda smo svi izašli van, napravili grupnu fotografiju, te tako započeli pokret prema Skopju, gdje ćemo se svi rastati do sljedeće godine. Pojedinci će se ponovno vidjeti prije, ali Balkanijada je samo jedna (godišnje), te je sada na studentima iz Zagreba da organiziraju na razini koju Balkanijada zaslužuje!!!

Velika HVALA Darku Stojčevskom i ostatku ekipe EGEA Skopje na organizaciji Balkanijade. BUDITE PONOSNI NA SEBE!!!