Medvednica po snijegu (Od Planine Donje do Sljemena)
Odlučio sam otići sam planinariti u subotu ujutro po Medvednici. Mislio sam dočekati izlazak sunca na piramidi iznad planinarskog doma Lipa. Da bih došao iz Dugava (Novi Zagreb) prije Sunca na vrh Lipa morao sam krenuti iz Planine Donje sat vremena prije svitanja, odnosno u 5:33. To je jedino moguće tako da krenem prvim busom s Dubca za Planinu Donju (linija 262) u 5:25. Nažalost prvi jutarnji tramvaj sa Savskog mosta (linija 4) ili Črnomerca (linija 11) ne stižu prije odlaska busa tako da bi morao doći na Dubec noćnom linijom 34 koja kreće sa Glavnog kolodvora u 4:39. Nažalost prvi jutarnji bus iz Dugava (linija 220) kreće u 4:25 što je nažalost 5 minuta prekasno kako bi stigao na tramvaj 34. Stoga moram ići na noćnu liniju 31 koja prolazi kroz Zapruđe oko 3:55. Prema tome moram krenuti iz stana najkasnije u 3:40, znači buđenje 20 minuta prije.
Drugi bus koji kreće iz Dubeca za Planinu Donju kreće u 6:35. Do Dubeca dođem tramvajem broj 4 sa Glavnog kolodvora do kojeg dođem busem iz Dugava koji kreće u 5:40. Buđenje dvadeset minuta kasnije, odnosno 2 sata kasnije od prvotnog plana kako bih krenuo iz Dubeca busem koji ide 1:10 nakon prvog. Znači odlučio sam drugi put dočekati izlazak Sunca na piramidi iznad pl. doma Lipa.
Komedija je bila kada sam došao u tramvaj broj 4 u šest ujutro a unutra neke tri cure u minicama, petama i toliko šminke da pretpostavljam da su došle s nekih narodnjaka ili tako nešto. Nisu samo one bile komedija prema svom kokodakanju već pijani crnac koji nije mogao vjerovati koliko su lijepe te u jednom trenutku poljubio im noge, odnosno koljena. One su se smijale te mu govorile na engleski da je trebao izaći na stanici Glavnog kolodvora. Izašao je stanicu kasnije pa krenuo natrag te pretpostavljam da je azilant zbog divljenja našim curama, pijanstva u šest ujutro i izlaska na Glavnom kolodvoru obzirom da onda ide na bus 220 za Novi Zagreb odnosno prema Hotelu Porin gdje su smješteni azilanti.
Našminkane i upicajzlene cure su nastavile dalje zabavljati tramvaj svojim kokodakanjem i pričom kako se jedna nije napila uopće večeras, pa su našle nekog dečka cimat kaj je kljucao u tramvaju preko puta njih itd. Svi smo se rastali kod Kvaternikovog trga. Napokon sam ušao u bus 262 za Planinu Donju odakle sam krenuo uzbrdo planinarskom stazom za Lipu u 7:00.
Planina Donja nalazi se na visini od 315 metara iznad mora, dok je planinarski dom Lipa na 705 metara. Planinarska staza bila je vrlo dobro ugažena u snijegu tako da sam 2,3 km planinarske staze prešao za 50 minuta uspona. Došavši do doma sam pozdravio domara koji je pripremao drva za grijanje, te otišao na piramidu uživati u pogledu uz topli čaj iz termosice. Pogled je izuzetno dobar, te možda vjerojatno najbolji na Medvednici. Nakon desetak minuta pauze nastavio sam u smjeru Gorščice. Nažalost od kapelice kod Lipe u smjeru zapada nije nitko prolazio ovih dana tako da je snijeg bio ne ugažen i morao sam prtiti sam. Prema štapovim za hodanje rekao bih da je visina snijega oko metar iako sam propadao samo do koljena. Hodanje po neugaženom snijegu bilo je vrlo naporno psihički, ali vremenom također fizički. Imao sam nekoliko pauza na putu, ali na kraju sam došao do Gorščice za 2:45 minuta od Lipe. Prosječna brzina hodanja spomenute dionice iznosila je 1,75 km/h, odnosno za spomenuto vrijeme prošao sam samo 4,8 km puta. Visinska razlika nije nešto posebno već se konstantno kreće oko 700 metara uz povremene uspone i silaske otprilike +/- 30 metara.
Gorščica je prekrasna livada s lugarnicom i još par popratnih objekata. Izuzetno lijepo izletište iznad zagrebačkog naselja Vidovec. Došao sam među prvima, ali odmah poslije mene je sve više planinara dolazilo iz spomenutog naselja. Odmorio sam se nepunih dva sata uz pivicu i prženje na suncu. Dalje sam planirao prema Hunjki, ali snijeg nije bio ugažen. Obzirom da je bilo podne krenuo sam iako su me neki odgovarali ali također drugi poticali jer sam mlad pa mi to nije ništa.
Krenuo sam planinarskom stazom M1 prema Hunjki. Uskoro sam skužio da ipak nije staza skroz netaknuta, odnosno zamjetio sam tragove krplja koje su vjerojatno od prošlog vikenda. Osjetno je bilo laške hodati kroz takav snijeg nego totalno netaknuti. Nakon 1:10 došao sam do raskrižja na grebenu Medvednice. Na raskrižju se nalazi lijepa kućica za odmor što sam napravio. Nastavio sam dalje u smjeru Hunjke iako sam mogao skrenuti na zagorsku stranu prema planinarskoj kući Lojzekov izvor. Nakon još sat vremena sam došao do Hunjke. Spomenuta dionica iznosti 5,6 km uz uspon od 200 metara nadmorske visine. Greben Medvednice je blago raščlanjen što znači da je načelno blagog uspona uz povremena spuštanja otprilike do 20 metara visinske razlike. Ovu dionicu sam bio mnogo brži od prethodne jer sam hodao prosječnom brzinom od 2,8 km/h. Nakon još jedne pauze za odmor mišića uz vitamin B nastavio sam završni uspon na vrh Sljeme. Posljednjih 135 metara uspona na 3 km udaljenosti sam prešao za 50 minuta, prosječnom brzinom od 2,5 km/h. Snijeg odnosno staza na posljednjoj dionici bila je ugažena tako da nije bilo problema do vrha gdje sam popio posljednju pivu kao nagradu za uspješno završen uspon od Planine Donje do Sljemena. U Zagreb sam se spustio autobusom od Tomislavovog doma do Mihaljevca.
Rutu sam mjerio GPS-om iz smartphona, a prema Google Earthu ispada da sam prehodao 15,7 km uz ukupna uspon od 1022 metra uz silazak od 329 metara. Ukupno sam hodao (ne računajući velike pauze) 6:35 sati. Prema tome prosječna brzina hoda iznosi 2,4 km/h. Baš me zanima koliko će trebati vremena za istu dionicu kada snijeg okopni.
Video snimku cijele rute u nepunih 11 minuta možete pogledati na Youtubu:
Primjedbe
Objavi komentar