Idemo na pivo! - knjiga Mladena Klemenčića

Nažalost kao osnovno i srednjoškolac čitao sam užasno malo knjiga, skoro pa ništa. Možda jednu lektiru godišnje bi pročitao i to bi bila muka. Tek u četvrtom srednje drugo polugodište sam se natjerao čitati knjige (lektiru), odnosno osam lektira jer sam imao nedovoljan na polugodištu pa sam morao pročitati što više lektira kako bi kasnije imao dobar/vrlo dobar iz Hrvatskog što će na kraju utjecati da četvrti srednji prođem s odličnim (naravno prosjek 4,5)!

Kasnije sam počeo čitati sve više knjiga, posebno u zadnjih 4-5 godina kada čitam što je više moguće knjiga, ali onih koje me zanimaju jer više nema obveze kao što je to bilo u osnovnoj i srednjoj školi. Većinom bi to bile knjige putopisnog, planinarskog, romanskog karaktera i slično... Krajem prošle godine sam naletio na knjigu Mladena Klemenčića "Idemo na pivo!" Upravo sam istu knjigu dobio kao poklon za završetak diplomskog studija Geografije. Kao pivopijoljubitelj naravno da mi se sviđa štivo o pivu!

Zanimljivost je što autor ove knjige po sturci je meni kolega, odnosno geograf. Još je zanimljivije da smo igrali nogomet jedanput godišnje u spomen pokojnog profesora geografije Milana Ilića. Tako sam upoznao Mladena Klemenčića na nogometu, ne sluteći da je isti iskonski zaljubljenik u pivo, kao što sam ja. Istina da sam još zelen kao korice knjige "Idemo na pivo!", ali to će se iskustvom i obrazovanjem o pivu kroz vrijeme promjeniti.

"Zapisi Mladena Klemenčića "Idemo na pivo!" svojevrstan su pivski putopis u kojem autor prema zemljopisnom ključu priča priču o pivu i to kako o njegovoj proizvodnji tako i o kulturi ispijanja piva u pojedinoj zemlji. Izbor piva i pivnica sasvim je osoba a autor želi raspraviti neke stereotipe u vezi s pivom, ispričati zanimljive pričice koje stoje u pozadini pojedinih pivskih naziva, znakova i simbola, ukazati na širi kulturološki aspekt pivarstva i potrošnje piva, a naposljetku i preporučiti neke manje poznate pivske vrste, kao i mjesta u različitim zemljama i gradovima gdje se može popiti dobro pivo i osjetiti prava pivnička atmosfera.

Čitajući knjigu ponovno sam se sjetio svojih putovanja tokom studija, obzirom da su u knjizi analizirane pive država europskog kontinenta kojeg sam prilično mnogo prošao, odnosno posjetio. Autor knjige piše o vrstama piva, te međusobnim razlikama, te povijesti pive općenito te određeno za analizirane pive tokom svog iskustva. Autor kroz više od trideset kratkih poglavlja osvrće na austrijske, češke, slovačke, njemačke, engleske, škotske, irske, danske, belgijske, španjolske, ruske, ukrajinske, američke, izraelske, hrvatske i bosanskohercegovačke pive.

Većinu navedenih država sam posjetio u nekoliko dana, pa sam čitajući o određenim gradovima i pivama ponovno pomislio posjetiti spomenute države, ali ovaj put vođen itinerarima zapisa Klemenčića. Iako sam autor ističe da je knjiga pisana subjektivno, te kritika piva u ovoj knjizi se ne treba uzimati mjerodavna za kvalitetu navedenih piva, smatram knjigu dobrim vodičem za putovanja po Europi.

Velik broj muške populacije, ali također ženske (koje vole pivo), nakon uobičajenog razgledavanja određene turističke destinacije voli sjesti i popiti domaće pivo. Za sve koje smatraju pivo više od običnog rashlađujućeg prehrambenog proizvoda, te ih zanima više o pivi koje piju u inozemstvu preporučam knjigu "Idemo na pivo!" kao odličan pivski vodič.

Iako sigurno postoje kvalitetniji i obuhvatniji vodiči o pivama određene europske destinacije, ova knjiga je vrlo sažet i jednostavan vodič o pivama, lagano čitljiv i svima razumljiv, bili znalci o pivi ili samo obični potrošaći.