Tour de Balkan - Dođi u Grčku!!!

Nešto prije 15h napustili smo Prištinu, iznenađenje ovog putovanja! Grad je nevjerojatno velik i uređen, u odnosu na šta smo očekivali. Nakon jučerašnjeg razgovora i jutarnjeg provjeravanja smještaja u Solunu, došli smo do promjene plana te odlučili dvije noći provesti na Halkidikiju, točnije u Hotelu Remo, na poluotoku Sithonia u naselju Vourvourou. Tako ćemo cijeli dan između dva noćenja provesti na kupanju, bez gubljenja minimalno sat vremena vožnje od Soluna do Vourvouroua u jednom smjeru.

Solun ćemo razgledati u četvrtak ujutro na putu za Balkanijadu. Došli smo na granicu Kosova i Makedonije, gdje smo skoro doživili veliko sranje na putovanju. Makedonac na granici je gledao zelenu kartu, te skužio da je datum valjanosti prošao prije dva tjedna. Tek na petoj granici je neki graničar pogledao datum na zelenom kartonu!!! Kaj sad??? Silvač pokazuje potvrdu osiguranja, ustanovljujemo da je ova zelena karta stara, a nova u Zagrebu. Dogovaramo se sa graničarom, objašnjavamo kaj da delamo, ali onda dolazi drugi graničar i govori kako za Hrvate to ne treba. Pustil nas je u Makedoniju, te smo nastavili put dalje Grčke dolinom Vardara.

Ušli smo u Grčku urlikanjem od smijeha. To je rezultat iznenađujućim pitanjima carinika na granicama. Ovaj nas je pitao standardno šta imamo za prijaviti, mi smo rekli osobne stvari. Onda nas je pitao jel imamo cigareta i alkohola, te za kraj DINAMIT jel imamo za prijaviti! Umrli smo od smijeha, graničar se također nasmijao na našu reakciju te nas pustio dalje. Prije Soluna stali smo na benzinsku AEGEAN te sam htjeo kupiti pivu. Nigdje nema napisane cijene, stavim je na stol od blagajnika, a frajer veli 2,30 €. Očekivao sam da očita barkod, pa da vidim kaj veli računalo, ali ništa od očitavanja, već mi je rekao cca 17,20 kn. Pogledao sam Lisjaka, te uz njegovu reakciju nisam kupio pivu. Otišao sam van, preko puta u drugu benzinsku, nešto sa ECO. Pitao ponovo za cijenu pive, ali sada je čovjek rekao 1,80 € što je uredu za pivu na benzinskoj. Pio sam je s guštom na putu za Halkidiki. Došli smo u Hotel, smjestili smo se za 12 € po osobi, a sobe su vrhunske, te cijene tokom ljeta tri puta skuplje. Ušaviši u Grčku nonstop smo slušali pjesmu. "Dođi u Grčku" od Dobermana. Navečer smo popili par pivica, te otišli spavati kako bi smo se ustali na doručak (do 10h), pa onda cijeli dan guštali na plaži.

 

Iako je hotel vrhunski za 12 €, jedna mala stvari iliti životinja nije nam dala mira tokom noći. Komarac je glavni krivac za naše ne toliko kvalitetno spavanje, pa smo samo Pirc i ja ustali u 9h te otišli na doručak dok su ostali bili budni tek oko 11h. Na plažu smo tek krenuli nešto prije 13h, opet nigdje ne krećemo prijepodne! Nije ni čudno što na mjesto noćenja dolazimo uvijek po mraku, kada krenemo tek u drugoj polovici (osvjetljenog) dana! Ovaj put smo napravili dobar potez, spavajući dvije noći na jednom mjestu, tako da smo došli na plažu koja nam je oduzela dah odmah! Prvo smo sjeli u hladovinu, otvorili hladnu pivu te uživali u pogledu, te se navikavali da smo na moru u listopadu i da idemo na kupanje u TOPLO more!

Tokom pive nisam mogao gledati više more, pa sam se otišao bućnuti. Nakon kaj sam zaplivao malo, vratio sam se natrag popit pivu do kraja, a onda ponovno u more uživati. Lisac je pokrenuo masovno kupanje (nas pet), koje je trajalo preko sat vremena uz mnogobrojno slikanje podvodnim fotićem.

 

 

Divili smo se čistoći Egejskog mora, te zelenkastoj boji koja je rezultat pješčanog dna. Naravno, nisu sve pješčane plaže istih boja, ali to je zbog različite vrste pjeska. Iako inače ne volim pješčane plaže, ova je bila izuzetno prekrasna, također zbog stijena uz plažu (pješčenjaka), koji daju dodatnu raznovrsnost i bogatstvo ove plaže. Fotografima ova plaža daje velike mogućnosti i potencijal za izradu odličnih fotografija različitih motiva, te boja i svjetlosti istih. Upravo zbog različitih, prekrasnih fotografija koje sam vidio preko Google Eartha za ovu plažu sam predložio kolegama prije putovanja da ovdje idemo na kupanje! Slike su potvrđene, te plaža u stvarnosti uz sunčano vrijeme ostavlja samo najljepše uspomene o Egejskom moru i grčkim plažama.

Nakon skakanja sa stijena u moru, smo počeli raditi fotke na dnu, recimo dubine 3 metra. Bilo je mnogo uspješnih ali također neuspješnih pokušaja. Kadkad bi krivac bio krivi kadar fotografiranja, a nekad jednostavno osoba ne bi uspila planiranu pozu na dnu napraviti. Bilo je odlično, naronili smo se kao nikad u životu. Mislim da smo 15-ak minuta uranjali-izranjali bez prestanka. More je naravno slano, pa je nakon nekog vremena pojedincu prestalo biti zabavno roniti i gledati zbog očiju.

Onda smo krenuli prema dvije toples "švabice" koje su na našu žalost krenule odlaziti s plaže, iako realno nemamo pojma odakle su. Mogu samo reći da je jedna bila tamnoputija, ljepših grudi te cijelog tijela. Druga je bila bijela kao naši Međimurci, te istog tijela kao prije opisana djevojka, ali nakon 5-6 piva, te eventulano još jedne-dve rakije ili tekile za presječ.

Zašto su otišle, nismo saznali, ali možda zato jer smo skakali u pličaku s ramena. Prvo je Pirc skakao s ramena Silvača što je još nekoliko uspješno bilo nego s mojih. Zatim sam ja s Pirca, ali Lisjak me nekako bolje izbacivao u zrak, pa sam bolje skokove napravio. Kupanje na Karidi plaži je totalno ispunila naša očekivanja, te uz sunčano vrijeme u potpunosti Egejsko more stavila u vrh kupanja u moru Europe.

Jadransko more je van kategorije, jer sam bio skoro svuda, te znam dijelove koji su loši, ali još više mjesta koji su vrhunske ljepote, kao što je to bilo ovdje na Karidi plaži, te na slikama nekih tropskih krajeva poput Kariba, Maldiva i slično. Ima takvih malih mjesta u Hrvatskoj također, gdje je boja mora i plaža jednaka kao prije navedene s televizije i slika. Kupanje u Baltičkom moru nije mi ostalo u tako lijepom sječanju, kao ni u Crnom moru. Sjeverno more nisam osjetio ali kod Nizozemske nije mi baš izgledalo toliko privlačno iliti bilo je isto kao Baltičko i Crno. Pješčane plaže, kilometarski duge, izuzetno blagog pada dubine prema pučini.

Nakon jednosatnog uživanja u kupanju, došlo je vrijeme za još jedno pivo! Ovaj put red je popiti Žuju koja je zakon! Uzeli smo si Žuje, legli u pličak te ispijali zakon! Gdje god dođem bez Žuje ne prođem, što je moj zakon! Uživanje je bilo još jače za Pirca, Lisjaka i Silvača jer su oni upisali 4. godinu studija Geografije u Zagrebu, dok su se kupali u moru. Znači taj dan, 3. listopada 2012. u Zagrebu na Marulićevom trgu 19, su njihovi kolege sjedili u predavaonici, te po rang listi upisivali željene Diplomske smjerove. 

Nakon uvođenja Bolonjskog sistema studiranja, studiranjem Geografije ne mora se biti samo profesor, već osim nastavničkog smjera studenti nakon 3 završene godine mogu birati sljedeće smjerove: Fizička geografija s geoekologijom, Prostorno planiranje i regionalni razvoj, Turizam i baština, te GIS (Geografsko informacijski sustav). Ja sam prije pola godine završio Fizičku geografiju, te sam sada po specijalizaciji geoekolog, dok su njih trojica ovaj dan, tokom kupanja, uz pomoć kolegice Jelene M. upisali smjer Turizam i baština, ono što su htjeli, te će za minimalno dvije godine postati turizmolozi.

Nakon kaj smo popili Žuju, dečke (Silvača i Lisjaka) smo zakopali u pjesak. Izrazili su tu želju, pa su krenuli kopati pjesak da si naprave mjesto za leć. Nakon kaj su se legli u svoj "grob" ja sam ih zakopao, te im od pjeska napravio jastuk kako bi mogli uživati u pogledu. Jednu ruku sam im ostavio za pivu ili cigaretu, te smo im stavili sunčane naočale na bulju i to je to!!! Guštanje na najjače, ovaj put sa Skopskim pivom, jer kada bih pili samo Žuju na svojim putovanjima, morali bi putovati s kamionom Žuje! Ona je ipak za posebne trenutke, na posebnim mjestima s posebnim ljudima. Zato je Žuja zakon, a ja sam Marko Kovač, DG LIK (Društvo geografa Lik).

 

Nakon kupanca, popeli smo se poviše plaže, proslaviti upis njih trojice s viskijem, kako bi to Silvač slavio, ali bilo je samo pive, tako da smo proslavili uz 5 Mythosa. Nakon chillanja kod male kućice, samo s pivama, odlučili smo otići u OPANAK, restoran koji se spominje u pjesmi "Dođi u Grčku". Opanak se nalazi na početku poluotoka Atos, što je 45 km od nas, tako da smo sjeli u auto nakon presvlačenja u Hotelu, te došli pred Opanak nakon 50ak minuta vožnje po Halkidikiju.

 

U elementu iščekivanja jesti pleskavice, mesa i pomfrita u Opanku smo stali ispred glasovite gostione! Jako lijepo uređena gostiona izvana, ali nema žive duše! Nažalost ispada da Opanak NE RADI!!! WTF??? Jeb... ti Opanak i Dobermana zbog kojih smo došli tu gladni i nemremo sada se naklopati na pravoj hrani. Kasnije smo malo razmišljali, te zaključili da su zatvoreni zbog kraja turističke sezone. Tu hipotezu nam je potvrdila gospođa iz suvenirnice pokraj Opanka. Zatvorili su prije par dana, iliti zadnji dan septembra. Ništa, šta ćemo sad... idemo negdje drugdje klopat. Otišli smo do nešto poput autobusnog kolodvora gdje smo sjeli kao gospoda te pojeli gyros. Pivo tokom jela, pa povratak u Hotel Remo, naselje Vourvourou. Obzirom da ujutro se rano budimo i imamo plan razgledati Solun, večeras ćemo imati laganu večer. Vino na terasi i animirani film Rango na laptopu uz priču.

Izađem na terasu kad ono čujemo stenjanje iz susjedne sobe, očito netko iživa bolje nego mi. Nismo se obazirali te smo nastavili svoje kao da ih ne čujemo. Dok smo se mi spremili i opremili za film, oni su završili, te smo ih sada čuli kako razgovaraju na terasi. Film je bio odličan i poučan, popili smo tri butelje odličnog kosovskog merlota, pa smo krenuli spavati. Spavanje nije bilo jednostavno kao što smo mislili jer nam komarci nisu dali mira. Mislim da sam ovu noć spavao manje nego prošlu, ali ujutro smo se probudili kao što smo planirali, pa smo svi nakon doručka u 9h krenuli za Thessaloniki (Solun). Došli smo u drugi najveći grad u Grčkoj, koji me iznenadio. To je jedan lučki velegrad, te nema neku izraženu grčku arhitekturu... iako s druge strane to je Makedonija. Sveučilište u Solunu se zove Makedonija, jer je sjeverna Grčka područje Velike Makedonije, koja je nakon balkanskih ratova, mirom u Bukureštu 1913. nepravedno podjeljenja. U Solunu smo parkirali u centru za 5,5 € prvi sat, a svaki sljedeći još po euro. Razgled grada trajao je tri sata, unutar kojih smo se prošetali do mora, pa uz "rivu" (Leof. Nikis) do Aristotelous ulice, koja je ustvari glavno šetalište u gradu. Sjeli smo popiti kavu na Aristotelovom trgu... pretpostavljam zbog imena ulice i kipa Aristotela na trgu. Kava košta 3 €, oni su je popili, dok ja nisam ništa jer je piva najjeftinija 5,5 € a još je mala. Onda šetnja do kule, crnci prodaju narukvice, nedaju ti mira, ali dečko sa Balkana odkantava tamnopute momke, te laganom šetnjom vraćamo se kroz centar do auta. Napustili smo Solun, krenuli smo državnom cestom broj 2, prema Florini, prolaskom u Edessi. Prije Florine skrenuli smo za Bitolu gdje smo se malo namučili s putokazima, jer piše samo FYROM, a taj putokaz je također vrlo rijedak. Mišljenje o Grčkoj mi se promjenilo nije, ali more je odlično tako da mi se sviđa! Treba doć s parama, pa će se svima sviditi Grčka, ali kada nemaš puno para onda moraš točno znati gdje ideš, pa će ti super biti!