Marko Kovač - stari blog (MKPL)

Ode još jedna kalendarska godina. Večeras je naravno najjača noć za feštu, ali za ljude općenito. Danas se svi smiju napiti i prepričavati to sljedećih mjesec dana, dok studenti (moj slučaj Geografije) se napijaju skoro 365 dana u godini, tako da je nama ovo većinom muka. Zašto muka? Zato kaj bi večeras trebalo biti vrhunski, bolje nego kaj je bilo Litvi, Latviji, Srbiji, Makedoniji, Zagrebu, na moru itd. Nekada ispadne odlično a nekada jednostavno još samo jedna pijanka u životu! Na današnji dan (31.12.) uvijek analiziram što sam ove godine napravio. Kako mi je prošla ova godina? Svake godine se sjetim samo lijepih stvari radi kojih sam sretan i ponosan na sebe. Kada vidim što sam sve doživio i napravio kažem si da bar bude tako dobra i sljedeća godina, iako sam skeptičan jer sumnjam da može biti jače! No uvijek se nekako dogodi da je svaka sljedeća godina bolja! Što sam napravio u 2012? PUNO!!! Najdosadnije je bilo u prvom kvartalu 2012. kada sam većinom čekao obranu

Evo tu ću malo sada pričati o pivi. Ukoliko niste znali, na današnji dan prije četiri godine sam se vječao sa svojom dragom Žujom Ožujsko Pivo. Prve četiri godine braka nam je odlično prošlo, bilo je tu uspona i padova ali naša ljubav jača iz dana u dan. Nakon četiri godine veze odlučili smo se za brak, te sada četiri godine kasnije smo oduševljeni oboje tim potezom. Kao što sam rekao u svom filmiću, moj Žuja zakon glasi: "Gdje god dođem, bez Žuje ne prođem!" Sada ću citirati nekoliko zanimljivih izreka o pivu, koje sam pronašao na www.pivnica.net Njemačka izreka: "U vinu je mudrost, u pivi je snaga, u vodi bakterija!" Viktorija, engleska kraljica : Dajte narodu dovoljno piva, dobrog i jeftinog piva, i neće biti nikakve revolucije Tomas Love Peacock, engleski humorist: Dva su razloga za piće – kad si žedan da utažiš žeđ, a kad nisi da je utažiš – preventivno Henry Youngman: Moj stari je bio najveći pijanac u gradu. Sad, u najvećem broju slučajeva to

26. ožujka 2012 sam obranio diplomski rad te stekao zvanje magistra geografije. Dražen Janes tzv. James diplomirao je u rujnu 2012, a Marko Luketić Luks u početkom listopada iste godine. 236 dana nakon moje obrane napokon radim feštu za diplomu, ali u kombinaciji sa Luksom i Jamesom. Zašto nisam prije napravio feštu? Dogovorili smo se da ćemo delati zajedno i napraviti pravu feštu... realno da radimo nas trojica svoje posebne fešte bilo bi bolje jer bi na svakoj fešti bilo po 20ak istih ljudi. Upravo zbog toga smo odlučili napraviti jednu veliku zajedničku feštu, iako smo tu također reducirali broj uzvanika. Dogovori za feštu su počeli krajem rujna ove godine, pa smo prvo mislili napraviti feštu u planinarskom domu da ljudi mogu odspavati, te da fešta traje cijeli vikend. Onda smo smišljali hranu za to... treba hraniti ljude dva dana. Odlučili smo uzeti odojak, janjca i napaviti gulaš od divljači. Bez smještaja sa cugom to nas je trebalo ispasti oko 10 000 kuna. Domovi su

Jučer u ovo vrijeme (ponedjeljak, 12:16) sam se probudio nakon dva dana odličnog, ali prekomjernog ispijanja alkoholnih pića. Probudio sam se suhih usta (čitaj dehidriran), te gladan, ali nisam bio jedini jer svi troje smo bili u relativno istom stanju. Nakon pola sata popio sam čaj od mente, popio sam još vode, pa sam odlučio otići popiti pivu jer sam imao pretrebu za istom. Nakon dugonoćnih derneka uvijek volim ujutro popiti pivo jer me vrati na jučerašnje blaže stanje, ali onda treba prestat pit, te jačina mamurluka je svedena na minimum. Pio sam pivu, ali nije mi popravila onaj grozan osječaj, nemoćnosti koji me natjerao da odem po pivu. Nakon pola sata, ukupno dva sata nakon buđenja, totalno ne planirano dogodilo se RIGOLETTO!!! Nisam mogao zaustaviti niti zadržati tu groznu mješavinu koju je moj želudac odlučio izbaciti. Tako da sam uneredio put do WC-a kod frenda u stanu, ali srećom nisam ništa jeo 24 sata pa je to sve bilo tekuće strukture. U sljedeć

Za sve koji ne znaju rođen sam u Zagrebu, ali po krvi sam Hercegovac s pedigreom. Tako sam od rođenja barem jednom godišnje u Hercegovini, točnije u Posušju. Još kao mali provodili smo dosta vremena na relaciji Posušje-Blidinje. Kao djete planine Vran i Čvrsnicu sam gledao kao divove na koje se nije moguće popesti, nešto poput Himalaje, životno opasno!!! Još pogotovo kada čujete da tu ima medvjeda, vukova, poskoka, divljih svinja i drugih divljih, te opasnih životinja. U ono doba, roditelji su radili u istoj firmi, imali su kolektivni godišnji pa smo znali biti po barem tjedan dana u Hercegovini. Krenuvši u srednju školu, roditelji su otišli iz spomenute firme, praznici ljetni u Hercegovini bivali su sve kraći, većinom dan prije Velike Gospe, a otišli bi dan poslije. Tokom studija Geografije sam počeo planinariti s kolegama samoincijativno. Kasnije sam pobjedio strah ili bolje reći stekao ludost pa sam počeo sam bauljati po šumama planine. Tako da sada na priče o vukovima, te ove d

Ponedjeljak (8.10.2012.) završila je četvrta, do sada najveća Balkanijada u kratkoj povjesti organiziranja studentskog seminara za studente (geografije) iz bivše Jugoslavije. Napustili smo NP Pelister, te otišli na piće u Bitolu. Ponovno na Širokom Sokaku smo sjeli na piće, ali vjetar nas je potjerao s terase u tople odaje jednog finog kafića. Poslije kave smo krenuli put Prilepa i autoputa za Skopje. Bili smo već lagano gladni kada smo odlučili stati kod Prilepa na ručak. Nismo se spuštali u grad već smo stali u gostionicu Kermes (tako nešto se zove), koja se nalazi pokraj Mogile na južnoj strani grada, odakle je odličan pogled na Markove Kuli, stijene koje se uzdižu iznad Prilepa. To su vjerojatno nekakve metamorfne stijene, koje oduzimaju dah i plijene svaku pozornost. Osobno se ne sječam di sam vidio ovakve stijene uživo, a kamoli da sam zamišljao da ih ima u Makedoniji tj. u bivšoj državi. Prva stvar koju sam pomislio kada ponovno dođem u Prilep, to je popes