Marko Kovač - stari blog (MKPL)

Ponedjeljak (8.10.2012.) završila je četvrta, do sada najveća Balkanijada u kratkoj povjesti organiziranja studentskog seminara za studente (geografije) iz bivše Jugoslavije. Napustili smo NP Pelister, te otišli na piće u Bitolu. Ponovno na Širokom Sokaku smo sjeli na piće, ali vjetar nas je potjerao s terase u tople odaje jednog finog kafića. Poslije kave smo krenuli put Prilepa i autoputa za Skopje. Bili smo već lagano gladni kada smo odlučili stati kod Prilepa na ručak. Nismo se spuštali u grad već smo stali u gostionicu Kermes (tako nešto se zove), koja se nalazi pokraj Mogile na južnoj strani grada, odakle je odličan pogled na Markove Kuli, stijene koje se uzdižu iznad Prilepa. To su vjerojatno nekakve metamorfne stijene, koje oduzimaju dah i plijene svaku pozornost. Osobno se ne sječam di sam vidio ovakve stijene uživo, a kamoli da sam zamišljao da ih ima u Makedoniji tj. u bivšoj državi. Prva stvar koju sam pomislio kada ponovno dođem u Prilep, to je popes

Napustili smo Grčku, kao što to mnogi čine, ali nije bez razloga. U Grčkoj nisam dobio dojam zemlje koja mi se nešto posebno svidila. Jedino, neosporno je Egejsko more i Halkidiki! Stvarno je vrhunski, ali ostale uspomene nisu nešto specijalne iako vjerujem da je Solun vrlo zanimljiv grad, te uz poznanstvo nekog studenta bi uspomene bile puno bolje. Ušli smo u Makedoniju iliti kako se službeno ta lijepa zemlja zove FYROM (Former Yugoslavian Republic of Macedonia). Stali smo u Bitolu, parkirali u ulici mog rođendana, odšetali u banku promjeniti pare, pa onda šetnja Širokim Sokakom. To je glavna ulica u Bitoli, korzo, gdje se nalaze većina kafića, te najveća koncentracija pješaka u gradu. Mi smo se sjeli u jednom "restoranu" iako je bolje reći zalogajnica te meznuli po dva piva, a pojedinci pojeli gravče na tavče i sl. Silvač se vratio s brijanja, pa smo krenuli uz domaću muziku prema Nacionalnom parku Pelister, točnije Omladinski dom Pelister. Tamo smo smješteni sljede

Nešto prije 15h napustili smo Prištinu, iznenađenje ovog putovanja! Grad je nevjerojatno velik i uređen, u odnosu na šta smo očekivali. Nakon jučerašnjeg razgovora i jutarnjeg provjeravanja smještaja u Solunu, došli smo do promjene plana te odlučili dvije noći provesti na Halkidikiju, točnije u Hotelu Remo, na poluotoku Sithonia u naselju Vourvourou. Tako ćemo cijeli dan između dva noćenja provesti na kupanju, bez gubljenja minimalno sat vremena vožnje od Soluna do Vourvouroua u jednom smjeru. Solun ćemo razgledati u četvrtak ujutro na putu za Balkanijadu. Došli smo na granicu Kosova i Makedonije, gdje smo skoro doživili veliko sranje na putovanju. Makedonac na granici je gledao zelenu kartu, te skužio da je datum valjanosti prošao prije dva tjedna. Tek na petoj granici je neki graničar pogledao datum na zelenom kartonu!!! Kaj sad??? Silvač pokazuje potvrdu osiguranja, ustanovljujemo da je ova zelena karta stara, a nova u Zagrebu. Dogovaramo se sa graničarom, objašnjavamo kaj d

Krenuli smo iz Zagreba nešto prije 14 h put Siska, te Hrvatske Kostajnice, a ulaskom u Bosnu i Hercegovinu prva pauza je bila u Prijedoru na klopu! Klopali smo odlične pljeskavice na leskovački, te gurmanski način. Jedna naruđba je bio punjeni čevap i leskovački uštipci, dok je mlada dama jela piletinu. Nakon odličnog jela uz Jelen pivo nastavili smo dalje južnom stranom planine Kozare, koja je ujedino jedan od tri Nacionalna parka BiH. Ostala dva su Trebević i Sutjeska. Napustiviši grad na obali Sane, prošli smo Banja Luku, grad koji slovi kao naselje s više žena nego muških, ali nisam još to istraživao niti po literaturi niti uživo na terenu. Zatim smo prošli kanjonom Vrbasa, što je jedna od ljepših cesta obzirom na krajolik kojim se prolazi. Napokon smo došli do glavnog grada države čiju krv imam (BiH). Sarajevo je prelijep grad, ali to još nisam znao jer sam prvi put došao na obale Miljacke. Nešto prije 22 h smo došli, pa smo se brzinski smjestili u centar kod prijateljice