Biokovo - samospašavanje!

Nakon više od pola godine idem napisati dogodovštinu s Biokova! 3 godine sam radio kao vodič u pustolovnom turizmu, te sam sada usred sezone dobio sporazumni otkaz! Otišao sam u Split tražiti novu agenciju, ali nisam radio koliko sam htjeo! Odlučio sam ponovno provesti ljeto kao student! Otišao sam do rođaka na Brač, pa ću na Biokovo. Uspon na Biokovo i tura po grebenu će biti zagrijavanje za Visokogorsku Hercegovačku Transverzalu (VHT). Baš kada napraviš plan za dušu dobijaš poziv pustolovne agencije iz Splita. Zovu na razgovor za posao! Naravno da sam pristao, ali nakon što se spustim s Biokova!

Sve je naravno počelo s klopom i pivom! Bio sam u jednom predivno uređenom restoranu uz odličnu klopu. Restoran je ujedino park s domaćim životinjama, te igralištima za mali nogomet, odbojku, košarku i boćanje. Djeca mogu jahati tovara, te viditi noja, vijetnamsko prase i slične životinje uz uobićajene domaće životinje. Sve se to nalazi poviše naselja Sutivan, a ime mjesta se zove Park prirode Sutivan. Nakon obilne večere i nekoliko piva sam otišao u Supetar. Tamo sam čekao prvi jutarnji trajekt za Split, koji polazi malo poslije 4:00. Što sam do tada radio?

 

Ležao sam u hammocku na plaži do ograde od koncerta Mladena Grdovića! Znači bilo mi je super ne samo radi muzike nego radi 3 Žuje koje sam imao sa sobom tijekom koncerta da ne slušam sam! Kasnije sam još zaružio s frendicom i njenim kolegama u istom klubu do četiri ujutro kada sam nažalost ili na sreću morao hvatiti trajekt! Ušao sam na vrijeme u trajekt i zaspao u istom isti čas! Nakon sat vremena vožnje probudili su me pa sam morao napustiti ugodan krevet. Nisam dugo šetao jer je autobusni kolodvor jako blizu. Tamo sam kupio kartu odmah za prvi bus za Makarsku. Nakon par minuta bio sam već u busu te odspavao još sat vremena do Makarske. Nakon kvalitetna dva sata sna odlučio sam napraviti jedan od najtežih planinarskih uspona u Hrvatskoj! Krenuo sam od autobusnog kolodvora Makarska (cca 50 m n.v.). prema Konzumu (naselje Veliko Brdo). Tamo sam obavio doručak i šoping stvari za sljedeća dva dana. Planirao sam prenoćiti na Biokovu, ali planovi su se kasnije promjenili.

Doručak sam završio (burek), pa je napokon bilo vrijeme da krenem sa usponom! Konzum se nalazi na cca 110 m nadmorske visine. Ujutro u 8:45 kada sam otišao od najvećeg lanca dućana u Hrvatskoj već je bilo 26 stupnja celzijeva!!! Kad god pogledaš Biokovo iz Makarske ili nekog drugog naselja ispod zastrašiš se od pogleda, te razmišljaš kako je moguće pješice doći gore kroz te stijene! Pa vrijeme je da saznam iako bi bilo bolje da sam malo više spavao i krenuo još ranije a ne u 9 h!!! Bilo mi je skroz uredu na usponu do nekih 11 sati, pa sam počeo crkavati!!! Svaku hladovinu sam hvatao i odmorio na par minuta.

Osim shoppinga u Konzumu, još jednu grešku sam napravio! Kupio sam Juicy sok od multivitamina u plastičnoj flaši litra i pol!! Dok sam pio taj sok u hladovini sam imao najveću grižnju savjesti. No savjest nije ništa prema racionalnom razmišljanju!!! Budalo jedna sok piješ, a cijeli dan jučer si pio pivo!!! Da sam pio sada pivo ne bi mi bilo ovak loše kak je bilo! Iako sam imao četiri limenke u ruksaku nisam ih otvorio na usponu jer prvu pijem tek kada dođem na vrh sv. Jure! Kad sam se napokon uspeo do vrha zida Biokova ili na vršni plato Biokova (cca 1400 m n.v.) bilo mi je puno lakše i više nisam osjećao takav umor već sam krenuo kao da sam se tek probudio. Ubrzo sam vidio jednu divokozu, ali par sekundi kasnije vidio sam ih još. Par minuta kasnije sam vidio cijelu ekipu odnosno njih 10ak.

U cijelom danu sam ih vidio sigurno preko 30 jedinki na više od 6 lokacija. Jednu sam čak mogao gađati kamenjem u glavu, ali nisam bio tako gladan niti imam volje ubijati te predivne planinske životinje. Nastavio sam prema vrhu sv. Jure na kojeg sam došao vrlo brzo u odličnom raspoloženju. Crkavao sam na nekih 1000 metara nadmorske visine ali čim sam došao na vrh zida sam se probudio psihički i fizički te poput divokoze nastavio planinom hodati. Do vrha sv. Jure (1762 m) sam došao u 13:47. Na autobusnom kolodvoru Makarska sam bio u 7:52, dok sam Konzum napustio u 8:47. Ako ćemo još detaljnije iz Velikog Brda odakle inače počinje uspon sam krenuo u 9:08. Prema svemu navedenom uz sve kratke pauze koje sam imao na putu na vrh Biokova sam se popeo za 4:39 iz Velikog Brda, odnosno 5 sati od Konzuma ili 5:55 mi je trebalo od autobusnog kolodvora Makarska!

Obzirom da sam spavao samo dva sata noć prije (sat u trajektu, sat u busu) mogu reći da sam poprilično nenormalan, a isto tako svi koji čitate ovaj blog nemojte računati da će vama trebati isto vrijeme za isti uspon! Svakako se vodite prema službenim podacima HPS-a, GSS-a ili oznaka koje se nalaze na službenim kartama i fizičkim putokazima! E sad kad sam došao na vrh Biokova bilo je napokon vrijeme da popijem pivo!!! Uz pivo sam pojeo sendvič napravljen od pola kruha, 150 grama salame sa sirom (ona cekinova 2 u 1). Toliko o mojoj zdravoj prehrani! Ovo je takozvani školiski/radnički ručak! Nakon sendviča i pive krenuo sam prema pl. domu Lokve, gdje sam planirao noćiti, ali planovi će se promjeniti!

 

Došao ja tako do pl. kuće Slobodan Ravlić na lokalitetu Lokve i baš je lijepa kućica. Iako je subota i sredina kolovoza, nažalost žive duše nema niti dežurstva vikendom kako piše na stranici Hrvatskog planinarskog saveza! Ukoliko čita netko iz HPS-a ili GSS-a daj maknite te informacije da ima dežurstva vikendom preko ljeta nego lijepo napišite "na upit" pa će svatko tko misli noćiti nazvati i saznat ujedino jel ima gužve ili nema nikog!

Svejedno što nema dežurstva mislio sam ovdje spavati u hammocku ali nažalost nema nikakvog drva u blizini ili nešto improvizirano za rastegnut hammock. Obzirom da sam imao još 3 sata dana (bilo je 17:15 kad sam sliko gornju sliku), odlučio sam nastaviti prema sv. Iliji pa spavat negdje di ima drveća! Skratit ću si sutrašnju turu pa ću ranije doći u Bašku Vodu. 

 Za dva sata hoda sam došao do lokaliteta Motika gdje sam odlučio rastegnuti hammock i provesti noć obzirom da je odličan pogled! Odmah sam vidio još 2 divokoze pa sam bio začuđen koliko sam divokoza danas vidio!!! Ludilo. Nakon večere na jednoj stijeni sam premjestio stvari na drugo mjesto. Predobro mjesto za provesti noć. Da je bar netko samnom ovdje al jbg... nije! Fotkam ovaj cijeli krajolik i već čujem frendove i ekipu kako zavidi na mjestu di ću provest noć. Baš mi je drago kaj sam odlučio otići na Biokovo prvo, pa na razgovor za posao! Taj razgovor je tek preksutra a mene još čeka avantura koja tek počinje!

Nakon guštanja u hammocku i provjeravanja pogleda iz mjesta spavanja odlazim popiti pivo. Makao sam se 50 metara dalje na još jednu stijenu odakle je pogled bio trunku bolji odnosno veće ludilo! Dok sam guštao u pogledu i pivi sam razmišljao o svemu, ali najviše o životinjama u divljini. Vidio sam vuka na Velebitu 2 tjedna prije na 20 metara!!! Između Marasovca i Vaganskog vrha. Pa sada tu masu divokoza i tragova divljih svinja. Znam da ima vukova na Biokovu a realno netko mora i pojest sve ove divokoze! Vidljivost je sve slabija bila a ja prije 40-ak minuta jeo kuhanu hranu koja je zamirisala divljim živinama! Zakaj sam sve to vrtio u glavi? Zato što sam bio sam, te sam umislio da je došla divlja svinja na mjesto di sam večerao (slika dole)!

Ja sam sam vidio ovu sliku desno i zabrijao da je to divlja svinja! Šteta kaj nisam pogledao slike od prije pa bi vidio da je to samo trava i stijene! Eto vam razlog zašto ne ići sami u planinu! Zabrijete!!! Kaj sam radio? A ništa ponašao sam se kao mutavac jer sam zabrijo. Prvo sam počeo bacati kamenje prema tamo da živina pobjegne. Kako nisam mogao dobaciti skroz do tamo došao sam bliže. Čak mislim da sam pogodio jednom živinu ali nije htjela pobjeć. Zašto? Kaj je jedan kamen prema vepru od sto-dvjesto kila!!! Čak sam došao na 10-ak metara i bacio kamen no onda sam zabrijao da je okrenuo glavu prema meni. Nastavio sam dalje vikati i bacati kamenje ali u jednom trenu sam odlučio popustiti te sam skupio svoje stvari u tom sumraku te krenuo dalje prema sv. Iliji. Otišao sam od živine pa sam se bolje osjećao. Nakon 15-ak minuta sam došao na vrh Ćulica (1528 m) gdje sam našao jednu stijenu na koju se životinja teško može popesti... ali teoretski može! Tamo sam ostavio ruksak, a ja sam otišao još 10 metara dalje gdje sam sjeo na rub te uživao u pogledu na Bašku Vodu.

Tak sam se ja sad sjeo na rub stijene, glavu sam naslonio na vreću za spavanje i odlučio popiti još jednu pivu za bolji san! Razgovarao sam s frendovima preko mobitela ali nije mi puno pomoglo. Pokušao sam zaspati ali nije mi išlo. Puhao je nekakva vjetar pa nije bilo skroz ugodno kako sam možda očekivao, ali to je normalno jer se nalazim na vrhu grebena i noć je! Odnosno strujanje zraka od toplijeg mora i hladnije planine se događa pa se onda događa i vjetar!!!

Pod nogama sam imao sigurno provaliju od 100-ak metara ali to nije bio neki problem. Baš kako sam završio s pivom je ponovno počela prokleta paranoja, odnosno strah!!! Dok sam pokušavao ponovno zaspati, te čak mislim da sam bio jako blizu opet sam čuo nekakvo micanje kamenja. Nemoj me klat da sada ponovno neka životinja tu oko mene!!! Pa nije valjda onaj vepar išao zamnom 20 minuta hoda dalje, odnosno skoro kilometar dalje. Realno to je nikakva udaljenost ali opet!!! Pa nemre se popest do mene, ali teoretski bi mogao na četiri noge! Digao sam se, te počeo vikat! Opet sam počeo bacati kamenje. Nažalost čeona lampa mi nije baš dobro radila zbog slabih baterija odnosno svjetli samo prvih 10ak metara! Opet kaos... ne vidim ništa a brijem da je nešto dole na 20 metara od mene kod drveta. Bacam kamenje i čujem nekakvo veće kamenje koje pada niz provaliju. Da li je to radi mog kamena ili ne neka živina pobjegla. Da li je to bila divokoza, vepar ili čak ovaj put vuk??? Ma zajebi sve to... idem ja nazvat GSS jednom u životu!!! Ako ih ovi stranci prcaju nonstop za džabe pa valjda ja, domaći čovjek mogu jednom!!! Tako ja nazvao oko 23 h poziv u pomoć odnosno 112. Javi se stanica Split, velim ja di sam, ovo ono, pa me spajaju na stanicu Makarska. Krenuo ja pričati otprilike sve kaj treba: Ja sam Marko Kovač, nalazim se na Biokovu iznad Basta, kod vrha Ćulica u smijeru sv. Ilije. Nisam ozlijeđen, imam hrane, vode, jedini problem je što sam sam i brijem da me neka životinja prati!!! Kakva komedija je ovo za slušati i pisati, no tada mi nije bila komedija. Tak ja pričam s čovjekom koju minutu dok nismo oboje se složili gdje se točno nalazim. Veli čovjek da mi zrakomlat ne može poslati, na što sam ja rekao da to ni ne trebam. Ono kaj trebam je društvo pa jel može netko doći tu negdje! Rekao mi je da se vratim do Lokva jer tamo ima neka kućica di su neki planinari. Rekao ja da se ne sječam te kućice jer sam prošao po tom putu i da nema šanse da idem tamo. Na kraju smo se dogovorili da se spustim u Bast po markiranoj stazi obzirom da sam u dobroj kondiciji, te imam hrane i vode. Rekao mi je također da ne idem nikakvom prečicom već samo markiranom stazom. Najviše mi je pomogla informacija da na Biokovu nije nikada zabilježen napad životinja na čovjeka. To ne znači da se nije dogodio taj napad, no svejedno tada mi je to najviše pomoglo i onda sam se urazumio i sjetio da se ipak životinje boje čovjeka (iako sam solo). 

Krenuo ja natrag prema mjestu di sam vidio vepra (zabrijao), te prošao prečicom mjesto di je bio obzirom da se to nalazi tik do staze za Bast. Nastavio sam put markiranom stazom prema Bastu kroz točilo. Trebao sam se javiti GSS-u za pola sata, ali rekao sam njima da oni mene zovu jer mi se neda čekati prespajanje i ovo ono a oni imaju moj broj zapisan!!! Dok sam se spuštao niz točilo nisam imao pojma idem li po markiranoj stazi ali logički sam pratio oblik točila i nekakav meni put da sam povremeno naletio na markaciju pa sam se veselio kako ni neznam da idem po markiranoj stazi! Stvarno mi je lampa kaos bila ali pičio sam ja prema dole dobro! Napokon sam došao do izvora Korita na 650 m n.v. Svježa pitka voda je bila tako dobra... skoro kao mrzla piva!!! Fakat skoro! Bolje je nego topla piva ali bolja od mrzle samo kad nemaš mrzlu pivu! Krenuo ja opuštenije od izvora jer je staza blažeg nagiba i nije više po siparu. Zvoni meni mobitel 3 sata nakon poziva GSS-u. Javlja se neki novi glas te pita di sam, te zakaj se ne javljam na mobitel. Rekao ja da nisam ni čuo poziv ali vjerojatno radi točila i slabog signala u istom. Nakon pet minuta nakon kaj sam rekao di sam čovjek se iznenadio i rekao već si dole? Ne znaju oni s kim pričaju... hahahaha... nakon 20 minuta kada sam došao do kuća u Gornjem Bastu sam ga ponovno nazvao i rekao da je sada sve ok! Pitao me di ću sada? Rekao na prvu klupicu spavati! No prije spavanja sam otvorio zadnju pivu koju sam imao sa sobom, odnosno meni najdražu Žuju.

Odspavao sam na klupicama iznad groblja nekih 3-4 sata pa sam otišao prema Baško Vodi na kupanje. Pogledao sam natrag iz sebe i vidio kojim dijelom sam se ja sinoć spuštao (crvena linija). Baš sam luđak! Okupao sam se u moru, rastegao hammock u 8 ujutro na plaži dok još nije skoro nikoga bilo. U 11 sati sam se probudio na plaži a plaža krcata!!! Dobrodošao na Makarsku rivijeru. Okupao se još jednom, skupio stvari i otišao put Splita!

Zaključak: Nemojte ići sami u planinu! Kad god idete u planinu uvijek uzmite hrane i tekućine više nego što mislite da ćete trebati. Ukoliko nemate dovoljno iskustva za određenu planinu pitajte ljude s iskustvom ili neka s vama ide osoba koja je već tamo bila ili ima iskustva!

P.S. Naravno da sam dobio posao u agenciji čiji razgovor sam imao dan kasnije! Baš mi je drago kaj sam izveo samospašavanje, iako sam zvao GSS. Obzirom da sam se sam spasio, to je samospašavanje! Hvala GSS-u na razgovoru i informaciji o nezabilježenim napadima životinje na čovjeka koliko god to istina ili neistina je!