Marko Kovač - stari blog (MKPL)

Većinu dana tijekom ljeta 2013. proveo sam na području Zrmanje u naselju Kaštel Žegarski. Radio sam kao vodič za raft i kajak izlete na rijeci Zrmanji. Svako jutro s terase kuće u kojoj spavam gledam na jugoistočni dio Velebita, odnosno vrhove Crnopac, Crni vrh i Golić. Bila je večer, utorak 3. rujna 2013. kada sam odlučio sljedeći dan biti slobodan i odraditi dugo planirani zahtjevni trekking odnosno planinarenje na vrh Crnopac. Pitao sam jednog kolegu da li želi samnom, ali nije bio siguran, pa sam mu samo rekao ako želi da bude spreman u 5:15. Otišao sam spavati nešto prije ponoći uz nekoliko pića s kolegama prije sna. Probudio sam se u 5:15. Uzeo sam već pripremljene stvari (mobitel, rezervna majica, prva pomoć, keksi od žitarica, 1,5 litara vode i 0,5 litara Ožujskog piva), te otišao u kuhinju pojest doručak odnosno zajutrak. Planinrani itinerar bio je: Kaštel Žegarski, selo Krupa, vrelo Krupe, Jabukovac, vrh Crnopac, Prezid, selo Golubić, Kudin most (kanjon Krupe), Kašt

Odlučio sam otići sam planinariti u subotu ujutro po Medvednici. Mislio sam dočekati izlazak sunca na piramidi iznad planinarskog doma Lipa. Da bih došao iz Dugava (Novi Zagreb) prije Sunca na vrh Lipa morao sam krenuti iz Planine Donje sat vremena prije svitanja, odnosno u 5:33. To je jedino moguće tako da krenem prvim busom s Dubca za Planinu Donju (linija 262) u 5:25. Nažalost prvi jutarnji tramvaj sa Savskog mosta (linija 4) ili Črnomerca (linija 11) ne stižu prije odlaska busa tako da bi morao doći na Dubec noćnom linijom 34 koja kreće sa Glavnog kolodvora u 4:39. Nažalost prvi jutarnji bus iz Dugava (linija 220) kreće u 4:25 što je nažalost 5 minuta prekasno kako bi stigao na tramvaj 34. Stoga moram ići na noćnu liniju 31 koja prolazi kroz Zapruđe oko 3:55. Prema tome moram krenuti iz stana najkasnije u 3:40, znači buđenje 20 minuta prije. Drugi bus koji kreće iz Dubeca za Planinu Donju kreće u 6:35. Do Dubeca dođem tramvajem broj 4 sa Glavnog kolodvora do kojeg dođem

Nažalost kao osnovno i srednjoškolac čitao sam užasno malo knjiga, skoro pa ništa. Možda jednu lektiru godišnje bi pročitao i to bi bila muka. Tek u četvrtom srednje drugo polugodište sam se natjerao čitati knjige (lektiru), odnosno osam lektira jer sam imao nedovoljan na polugodištu pa sam morao pročitati što više lektira kako bi kasnije imao dobar/vrlo dobar iz Hrvatskog što će na kraju utjecati da četvrti srednji prođem s odličnim (naravno prosjek 4,5)! Kasnije sam počeo čitati sve više knjiga, posebno u zadnjih 4-5 godina kada čitam što je više moguće knjiga, ali onih koje me zanimaju jer više nema obveze kao što je to bilo u osnovnoj i srednjoj školi. Većinom bi to bile knjige putopisnog, planinarskog, romanskog karaktera i slično... Krajem prošle godine sam naletio na knjigu Mladena Klemenčića "Idemo na pivo!" Upravo sam istu knjigu dobio kao poklon za završetak diplomskog studija Geografije. Kao pivopijoljubitelj naravno da mi se sviđa štivo o pivu! Zanimljivo

22. ožujka 2012. vrlo je važan dan Društva geografa Lik (DG LIK). Tada smo se nas osam kolega sastali te održali Osnivačku skupštinu, te odlučili pokrenuti osnivanje neprofitabilne (strukovne) udruge građana. Iako postoji još od ožujka 2007. ali sada smo odlučili biti službena Udruga. Zatim smo čekali proces registracije, zatim je došlo ljeto kada svi bježimo iz Zagreba. Početkom jeseni nastavili smo poslove papirologije DG LIK-a. Krajem 2012. krenuli smo s malim izletima, te Planom Rada za 2013. Sadašnji broj članova Udruge je osam. Među spomenutima su 6 magistra geografije i 2 studenata geografije. Od navedenih samo jedna osoba radi, dvoje su studenti, ostalih 5 su nezaposleni. Zbog toga većina aktivnosti Udruge su načelno planinarsko-izletnička, no tendencija je raditi različite projekte geografske struke. Prva 2013. aktivnost (izlet) sam odlučio nazvati "Izlet u nepoznato". Bit naziva i izleta je da samo voditelj izleta zna "nepoznatu" destinaciju. Osta